srijeda, 20. lipnja 2018.

Kolegicu sa posla nisam mogao nikako odbiti…


Radio sam već par godina u jednom restoranu kao kuhar, a sad sam bio voditelj smjene, uglavnom one popodnevne. Nekako se personal ustalio zadnje dvije godine i nije bilo nekih promjena.
Sa mnom su i kuhinji radile dvije žene, starije, kao kuharice i još dvije kao pomočne. Bili smo uigrana ekipa i nikad nije bilo nekih problema. Jedino sa konobarima je bilo uvijek nekog natezanja, jer je svaki od njih htio da njegova narudžba bude odmah gotova i da ju odnese praktički čim ju je naručio. Malo sam se raspravljao sa njima oko toga, ali nije bilo neke frke. Nisam se previše uzbuđivao sa svojih 37 godina, jer sam znao da je i ovako previše stresa.
Jedina sa kojom se nisam raspravljao previše je bila Ivanka. Konobarica koja je došla zadnja u firmu, prije dvije godine. Bila je slatka brineta duge ravne kose, manjih grudi, onako trojkice, ali su joj adut bile noge i zadnjica. Onako mišićave i jake od stalnog hodanja nestajale su ispod suknje koja je završavala odmah iznad koljena i tvorila cjelinu sa zamamnom zadnjicom. Njene iskričave oči i vječiti osmjeh koji joj nije silazio sa lica su je činili zavodnom, a muški gosti su se obično i okretali za njom po sali. Nije da nije bilo nekih nemoralnih ponuda od istih, ali je ona to sve riješavala smješkom i zahvalom, ali i strogim ‘Ne’, pa su brzo odustajali, ali bi se uvijek vračali.
Doduše i ja sam pokušao nešto, ali s obzirom da sam bio u braku, nisam baš nešto očekivao pretjerano od svega toga. A i ona nije dala do znanja da bi nešto htjela. Uostalom, bila je nekih desetak godina mlađa od mene, pa je i to bio jedan od razloga.
I tako smo sjedili jedan dan i pijuckali kavicu nakon gableca koji smo radili za čitav personal, kad me je Ivanka upitala:
– Vidjela sam da imaš profil na facebooku..
– Da, imam. Zašto? -gledao sam ju preko ruba šalice dok sam pijuckao kavicu.
– Paaa.. poslala sam ti zahtjev za prijateljstvom -rekla je i nabacila onaj svoj neodoljivi osmijeh na lice.
– OK, pogledat ću kasnije -rekao sam i ja uz smješak, pa nastavio piti kavu, a ona je otišla za poslom dalje.
Kad smo bili gotovi sa poslom sjedio sam u garderobi i na mobu se ulogirao na stranicu, te vidio njen zahtjev, pa sam ga odmah i prihvatio. Nakon toga sam pogledao njene slike i na neke u badiću sa mora mi se batina počela dizati. Imala je super tijelo, a vidio sam i da ide često u teretanu koja je bila blizu mene. Bio sam se već skinuo i upravo se presvlačio, ali mi je kita i dalje bila napeta, a tad su se otvorila vrata i ušla je Ivanka u garderobu. To je bio nedostatak ovog restorana.. zajednička garderoba, ali do sada nije bilo prigovora.
Pogledala me je i njen pogled je završio na mojim preponama, a onda je vidjela svoju sliku na mom mobu, jer se nisam odlogirao sa stranice, pa se okrenula i izašla van. Ja sam htio u zemlju propasti taj tren, a ovako se nisam zacrvenio od djetinjstva. Brzo sam se spremio i izašao van, kad sam začuo njen glas:
– Boris, jel mogu sa tobom do grada? -okrenuo sam se i vidio Ivanku kako prilazi vratima garderobe već raskopčane bluze ispod koje je bio bijeli grudnjak, pa sam samo kimnuo glavom.
Sjedio sam vani u autu i čekao nekih desetak minuta dok nije došla. Bila je u nekoj širokoj suknji i majici dugih rukava, te niskim cipelama i raspuštene kose. Brzo je sjela u auto, pa smo krenuli. Putem sam se počeo ispričavati za ono u garderobi, ali me prekinula pokretom ruke, a onda je tiho upitala:
– Daj mi reci.. -malo je zastala, a onda me gledajući nastavila- Da li je ona izjava na tvom profilu da se ne bojite zaroniti u mokro, tamno i toplo točna i da volite probati nove okuse?
– Molim? ! ? ! -bio sam totalno zbunjen, a onda sam se sjetio o čemu priča, pa sam se počeo smijati kao lud, tako da sam morao stati da ne napravim prometnu- Ma da, to ti je interno za nas kuhare, zezancija i ostalo -govorio sam i odmahnuo nehajno rukom.

Nema komentara:

Objavi komentar